MINECRAFT SITUATION

Dakle....tri dana muke...instaliranja, deinstaliranja, foruma korisnika koji imaju Minecraft, chatanje sa hakerima i gamerima...i sinoć, kad sam već odustala da će omiljena igra mog sina ikad više imati zvuk...nađem kod malog zvučnika opciju u kojoj sam vidjela Minecraft. Minecraft koji je bio bez zvuka podešen u mixeru. Zanimljivo da to uopće nisam našla nekoliko puta kad sam prije tražila... i zanimljivo je da te opcije jutros nema. Ali, Minecraft ima zvuk. Mission accomplished. Moja prijava bug-a na stranicama Mojang-a je završila ovako:

Minecraft / Bug MC-106631
No sounds in 1.10.2
Change By:[Mod] Kumasasa
Resolution:Invalid
Status:Reopened Resolved 

Mod Kumasasa si sigurno misli da je i moj mozak INVALID. But hey, svašta sam novo naučila.
Možda počnem i igrati Minecraft. Sad kad blokovi koje razbijaš imaju zvuk. A umirujuća glazba koja miluje lijepe virtualne i pikselizirane pašnjake na kojima pasu kockaste ovčice i konjEvi...me baš opušta.


E sad da još riješim "Moschino situation".... :D

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

NEVJEROJATNO...

Nevjerojatno je kako smo podlo uvučeni u zamku "citatizma", pa čak i ljudi koji su imali što za reći...posežu za tuđim rečenicama...jer kad ih pročitaju si kažu: "Da, da, baš to!"....i tako se ono malo kreativnosti što je još preostalo stapa sa "meme" izrazima, izmišljenim ili ne, nekim fotkama random odabranim po bespućima interneta...i svi postajemo jedna matrica, mrtva, a živa.
Pročitajte više

DEDA

Ima nešto posebno u tome kad nosite topli toast od tune koji ćete sa zadovoljstvom pojesti, kroz grad, a ulični svirač na harmonici svira glavnu temu iz filma Kum. Ono, iako imam metar i 63, plava sam i nemam neke poznate mi poveznice s talijanskim naslijeđem...osjećam se u tom trenutku kao Don Vito Corleone ili njegov sin Michael...onaj toast u mojoj ruci je cvijeće, umjesto torbe imam pojas sa pištoljem oko ramena, a ulica kojom hodam nije Prvomajska :) A možda je to i zbog jedne priče koju mi je tetak ispričao kad je sreo mog strica i sinove s djedom u bolničkom hodniku: "Ej, stari je sjedio u invalidskim kolicima, oni su svi visoki stajali oko njega, a stav i način na koji je pričao sa njima je bio kao da je Kum, Don Vito Corleone. Onako smiren, staložen i dominantan."  To mi je bilo simpa, a trilogiju Kuma sam oduvijek obožavala.  Ta neka famiglia spika, ponos, ovoono... ta ikonologija talijanskog juga... taj kič i ta surovost.  Imala mi je neke veze i sa zag...
Pročitajte više